Iako su kratice "B2B" i "B2C" izgledaju vrlo slično, označavaju dvije različite trgovačke grane. U osnovi, B2C znači trgovina na malo, dok B2B, veleprodaja, uvoz i izvoz. U B2C trgovanju ugovorne strane su trgovac i potrošač, dok su u B2B trgovanju to samo tvrtke.
B2B protiv B2C - koje su posljedice ovoga?
Zaštita prava kupca
Koristi se u B2C trgovini zbog jačeg položaja trgovca prema potrošaču. Stoga, među ostalim, kupac ima pravo vratiti proizvod u roku od 14 dana bez navođenja razloga ako je kupnju obavio izvan mjesta poslovanja (tj. uglavnom online). U B2B trgovini ova pravila ne vrijede jer niti jedna ugovorna strana nije potrošač. Naravno, prodavač može prihvatiti povrate, ali ne postoji takva obveza - zapamtite to prilikom naručivanja. Iznimka postoji samo u situaciji kada trgovac kupuje robu za druge namjene od onih vezanih uz njegovu djelatnost. Drugim riječima, ako kupite proizvod za preprodaju, niste potrošač i nemate pravo na povrat.
Vrijednost transakcije
Prosječna vrijednost narudžbe u B2B trgovini puno je viša nego u B2C trgovini. To generira brojne posljedice, ali najvažnija je pitanje sigurnosti transakcija. Mnogi praktični i sigurni načini plaćanja, popularni u trgovini na malo, ne koriste se u veleprodaji. Umjesto njih postoje drugi. O njima možete pročitati ovdje Sigurne transakcije.
Metode finaliziranja transakcije
Trgovina na malo sve više postaje e-trgovina, odnosno online prodaja. Iako tradicionalno trgovanje vjerojatno nikada neće nestati, vrijednost online trgovanja neprestano raste. U B2B, međutim, tražena metoda finalizacije transakcije je posjet prostorijama dobavljača kako bi se na licu mjesta odredili uvjeti ugovora ili preuzimanje robe izravno iz skladišta. Oblici komunikacije se mijenjaju, no mnogi kupci i prodavači još uvijek preferiraju sastanke licem u lice umjesto dovršavanja transakcija na mreži.
Prijevoz i dostava
Na B2C tržištu dominira model po kojem trgovac organizira prijevoz robe do potrošača. Svaka druga situacija je vrlo rijetka. U međuvremenu, B2B trgovina je drugačija: neki prodavači mogu organizirati prijevoz, dok drugi ne. Stoga biste trebali pažljivo pročitati ponude’ opise i pitajte o mogućnostima dostave. Također se trebate upoznati s "incoterms", odnosno pravilima međunarodne trgovine, o čemu možete pročitati ovdje Incoterms .
PDV
PDV treba platiti krajnji primatelj. Na primjer, ako kupujete TV za svoj dom, za njega ćete morati platiti PDV. Ali ako televizor kupite za daljnju prodaju, teret plaćanja PDV-a leži na vašem kupcu. Ovo je posebno važno kada ćete robu kupovati u EU; kao obveznik PDV-a, moći ćete kupovati artikal nulte stope sve dok je prodavatelj također obveznik PDV-a. Više o PDV-u možete pročitati ovdje VAT UE.
Kao što vidite, postoji dosta razlika između B2B i B2C trgovanja. Vrijedi ih poznavati kako biste izbjegli bilo kakve nesporazume prilikom dovršavanja transakcija s veletrgovcima, proizvođačima i distributerima.
