Iako kratice B2B i B2C izgledaju vrlo slično, one opisuju dvije različite grane trgovine. B2C je u osnovi maloprodaja a B2B - veleprodaja, kao i uvoz i izvoz. U B2C trgovini stranke trgovinskih ugovora su poduzetnik i potrošač, u B2B trgovini - tvrtke. Koje su posljedice? 1. Zaštita prava kupca U trgovini B2C koristi se zbog jačeg položaja poduzetnika u odnosu na potrošača. Stoga, između ostalog postoji pravo na vraćanje robe u roku od 14 dana bez navođenja razloga, ako se kupnja odvijala izvan prostorija tvrtke (tj. uglavnom putem interneta). U B2B trgovini takvi se propisi ne primjenjuju - niti jedna stranka u ugovoru nije potrošač. Prodavatelj naravno može prihvatiti povrat, ali to nije dužan - imajte to na umu prilikom naručivanja. Jedina je iznimka kada poduzetnik robu kupuje u svrhe koje nisu povezane s njegovom djelatnošću. Drugim riječima - ako kupujete robu za daljnju prodaju, niste potrošač i nemate pravo na povrat. 2. Vrijednost transakcije Prosječna vrijednost narudžbe u B2B trgovini mnogo je veća nego u B2C. To ima niz posljedica, ali najvažnija je sigurnost transakcija. U trgovini na veliko ne koriste se mnogi jednostavni i sigurni načini plaćanja poznati iz trgovine na malo. Međutim, postojedrugi o kojima možete pročitati ovdje "https://merkandi.pl/articles/jak-zadbac-o-wieksze-bezpieczenstwo-transactions-w-handlu-hurtowym">Sigurne_transakcije. 3. Metode finalizacije Trgovina na malo je sve češće e-commerce, tj. Internetska prodaja. Iako tradicionalna prodaja vjerojatno nikada neće nestati, vrijednost internetske trgovine svake godine raste. U B2B-u mnogo češći željeni način finalizacije transakcije je posjet prodavačevim prostorijama, dogovaranje uvjeta na licu mjesta ili preuzimanje robe izravno iz skladišta. Iako se oblici komunikacije mijenjaju, mnogi kupci i prodavači i dalje se radije susreću licem u lice nego da finaliziraju posao putem interneta. 4. Transport i dostava B2C tržištem dominira model u kojem poduzetnik organizira prijevoz robe do potrošača. Bilo koja druga situacija je rijetka. U B2B trgovini je drugačije - neki prodavači mogu organizirati prijevoz, drugi ne. Stoga biste trebali pažljivo pročitati opise ponuda i raspitati se o ovom elementu transakcije. Možda će vam biti korisno znati incoterms - pravila međunarodne trgovine, o kojima možete pročitati ovdje “ https://merkandi.pl/articles/incoterms-czyli-miedzynarodowe-reguly-handlu">Incoterms. 5. PDV PDV plaća krajnji primatelj. Ako, primjerice, kupujete televizor za svoj dom, plaćate ga. Ako televizor kupujete za daljnju prodaju - konačni PDV platit će vaš kupac. To je posebno važno kada namjeravate kupovati u EU - kao obveznik PDV-a moći ćete kupiti robu po nultoj stopi, sve dok je i prodavatelj porezni obveznik. Ovdje također možete pročitati više o PDV-u “ https://merkandi.pl/articles/wszystko-co-musisz-wiedziec-o-vat-ue-w-zakupach-hurtowych”> Kao što vidite, postoje brojne razlike između B2B i B2C trgovine - bitno je biti ih svjestankako bi se izbjegli nesporazumi prilikom finaliziranja transakcija s veletrgovcima, proizvođačima i distributerima.
