Kod nekih ponuda - posebno stockova, robe iz stečaja ili viškova - sasvim je uobičajena praksa da se navodi cijena za cjelokupni asortiman. Jednostavnije je i prikladnije rješenje - uostalom, ako robu prodajemo kao u cjelini, nema smisla postavljati cijene po komadu, zar ne? Pa, ne :-). 1. Cijena po komadu omogućava kupcu da lako procijeni vrijednost robe. Puno je lakše procijeniti jesu li proizvodi privlačni kupcu, a posebno njegovim kupcima. Napokon, roba kupljena na veliko trebala bi na kraju doći na maloprodajno tržište, gdje se koristi samo ovaj format cijene. 2. Cijena po komadu je privlačnija. I ne samo zato što je niža. Važne su naše svakodnevne navike, a najčešće smo i sami prvenstveno potrošači, čak i ako smo profesionalno uključeni u trgovanje 3. Cijenu po komadu lakše je usporediti. Prije nego što se kupac odluči za određenu ponudu, provjerava robu iz različitih izvora. Nema smisla otežavati mu to - cijena, iako važna, nije jedini čimbenik koji određuje kupnju određenog stocka. Kada onda koristiti cijenu za cjelinu? Samo u nuždi :-). Ako se ponuda odnosi na vrlo nestandardne proizvode (proizvodne linije, setovi strojeva), tada je cjelina opravdana. U svim ostalim slučajevima bolje je navesti cijenu po stavci.